U svrhu zaštite izvornosti Paškog sira 2005. godine osnovana je Udruga proizvođača Paškog sira koju čine svi važniji proizvođači Paškog sira na otoku pa tako i Sirana Gligora.

Oznaku izvornosti (autohtonosti) mogu ostvariti samo prehrambeni proizvodi čija je kvaliteta uvjetovana tradicijom proizvodnje kroz određeno povijesno razdoblje u točno određenoj zemljopisnoj regiji i/ili kraju. Naime, klima, vrsta tla, položaj, prirodna vegetacija, vrsta kultiviranog bilja određene regije, te način držanja i pasmina životinja uvjetuju razlike između sireva slične vrste. Uz te činitelje, tradicija i iskustvo koje se prenosi s generacije na generaciju, presudni su u priznavanju zaštite izvornosti sira.

Udruga proizvođača Paškog sira je za Paški sir zatražila zaštitu izvornosti budući da je ispunjena većina sljedećih zahtjeva: Paški sir se proizvodio u prošlosti, te se i danas proizvodi na isti način. Vještina izrade i znanje prenose se s generacije na generaciju, proizvodnja mlijeka i sira organizirana je u točno definiranoj regiji (otok Pag), sir je karakterističan za kraj u kojem se proizvodi, ima svoju originalnost i autentičnost. Specifične karakteristike sira su uvjetovane autohtonošću pasmine, okus sira je određen prirodnim načinom hranjenja, biljnim pokrovom pašnjaka, a mlijeko je od vlastitih životinja i poznatog podrijetla.

Između zaštite sira oznakama zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda, kojima se također mogu zaštititi tradicionalno proizvedeni sirevi, zaštita sira oznakom izvornosti je - najvrednija. U Europi je oznakama izvornosti i/ili zemljopisnog podrijetla zaštićeno više od 600 poljoprivrednih proizvoda i hrane. Premda se brojem i vrstom zaštićenih proizvoda zemlje članice međusobno razlikuju, zajednička im je važnost zaštite tih proizvoda na nacionalnoj i internacionalnoj razini.